Normal
0
Jedna drugačija vrsta
terorizma desila se u Americi 1982. godine, kada su objavljene tužne vesti da
je u Čikagu došlo do trovanja pacijenata koji su koristili tylenol zatrovan
cijanidom (najpoznatiji analgetik u SAD). Sedam ljudi je umrlo. Činjenica da se
nije odmah znalo u kojoj meri je preparat kontaminiran, pokrenula je talas
ozbiljne zabrinutosti za zdravlje oko 100 miliona Amerikanaca koji su koristili
tylenol.
Prva kritična odluka
koju su zaposleni u odnosima s javnošću doneli neposredno po izbijanju
problema, i koju je rukovodstvo kompanije u potpunosti podržalo, bila je da se
sa medijima ostvari potpuna saradnja. Predstavnici ’’sedme sile’’ imali su
ključnu ulogu u upozoravanju javnosti na opasnost. Trovanja su zahtevala hitnu
akciju kako bi se zaštitili potrošači, i nije postajalo nimalo dvoumljenja oko
toga da se s medijima mora biti potpuno otvoren. Iz istog razloga odlučeno je
da se izvesna količina ovog proizvoda odmah povuče iz prodaje, a kasnije je
proizvod povučen iz prodavnica širom zemlje.
Gotovo svaka odluka
koju su zaduženi za odnose s javnošću doneli tokom krizne faze tragedije sa
tyenolom bazirala se na čvrstim, poslovnim, društveno odgovornim principima.
Kada se poštuju ovi principi, odnosi s javnošću su najefektivniji.
Poslovni kredo
kompanije Johnson & Johnson umnogome je uticao na donošenje ključnih odluka
tokom ove krize. Robert Vud Džonson sin osnivača kompanije i u to vreme njen
direktor, napisao je ovaj kredo 1943. godine. U njemu se iznose četiri osnovna
aspekta odgovornosti koju ima kompanija. Na prvom i najvažnijem mestu je
odgovornost prema potrošačima, za njom sledi odgovornost prema zaposlenima, pa
prema društvenoj zajednici u kojoj oni žive i rade, i naposletku odgovornost
prema deoničarima.
U kompaniji Johnson
& Johnson, Lorens Dž. Foster, potpredsednik, bio je direktno odgovoran
predsedniku i glavnom izvršnom direktoru kompanije Džejmsu E. Burku, koji je
formirao sedmočlani Komitet za strategiju, a njegov zadatak bio je rešavanje
krize sa tylenolom. Foster i još pet čelnih ljudi kompanije, kao članovi tog
komiteta sastajali su se narednih šest nedelja dvaputa dnevno sa Burkom, da bi
donosili važne odluke, počevši od razvoja nove reklamne strategije i
organizovanja niza televizijskih intervjua, pa do planiranja povratka tyenola
na tržište u novom, sigurnijem pakovanju.
U nedeljema nakon
ubistva, Foster i tri člana njegovog tima koji su svi bili bivši novinari,
odgovorili su na više od 2 500 poziva
koji su im uputili predstavnici medija. U ovome su im pomagali zaposleni u
odeljenu za odnose s javnošću u kompaniji koja proizvodi tylenola McNeil
Consumer Products. Dok su se zaposleni u korporaciji bavili predstavnicima
medija, ljudi zaposleni u agenciji za odnose s javnošću Burson – Marsteller,
koja je bila zadužena za publicitet tyeleonola, počeli su da planiraju video
pres konferenciju koja će se u 30 gradova prenositi putem satelita, da bi se
proizvod vratio na tržište. Ankete su pokazale da 90% Amerikanaca nije okrivljavalo
kompaniju, a da je čak 79% njih bilo spremno da ponovo kupe tylenol. Promocija
proizvoda prenošena je preko satelita i desila se samo šest nedelja nakon
incidenta. Nešto kasnije, prodaja tyenola zabeležila je neviđeni porast.
List The Washignton
Post tom prilikom je napisao: ’’Kompanija Johnson & Johnson pokazala je
kako velika firma treba efikasno da se ponaša u katastrofalnoj situaciji’’.
Nezamisliva stvar
dogodila se četiri godine kasnije. Jedna žena u Vestčester okrugu, država
Njujork, umrla je nakon što je uzela kapsulu tylenola koja je sadržala cijanid.
Druga zatvorena bočica leka pronađena je u obližnjoj prodavnici četiri dana
kasnije. Predsednik Burk ponovo je sazvao Komitet za strategiju, a u centru
diskusije bio je kompanijski kredo. Sledećeg dana kompanija Johnson &
Johnson je objavila da od tog trenutka nijedan ogranak ove kompanije, nigde u
svetu neće reklamirati nijedne tablete koje se prodaju u slobodnoj prodaji (bez
lekarskog recepta), jer više nisu mogli da garantuju bezbednost potrošačima.
Ubrzo su sami potrošači podigli prodaju kapsula tylenola, a do danas, kompanija
Johnson & Johnson održala je svoje obećanje i nigde u svetu nije
reklamirala medicinske preparate koji se izdaju bez lekarskog recepta.
Još jednom je
poštovanje kreda Roberta Vud Džonsona bilo pravi način za rešavanje problema. Tragedija
sa tylenolom još jednom je dokazala da su odsnosi sa javnošću jedna od
temeljnih delatnosti i da su najbolje odluke ljudi zaduženih za odnose s
javnošću tesno povezane sa čvrstom poslovnom politikom i društveno odgovornom
kompanijskom filozofijom.
Posted to Generalna
10/12/2011
Edit
Normal
0
Upravljanje problemima je dinamičan proces
predviđanja, identifikovanja, procene i odgovora na probleme javne politike,
koji mogu imati uticaja na odnose i veze jedne organizacije sa njenim
javnostima.
Dve su ključne tačke
koje sumiraju suštinu upravljanja problemima. To su:
1. rano identifikovanje problema i posledica koje
on može da ima na samu organizaciju
2. strateški odgovor osmišljen tako da ublaži
posledice nekog problema ili da na njemu profitira.
Kada upravljanje
problemima deluje u domenu javne politike, onda ti predstavlja deo javnih
poslova, koji su opet deo šire oblasti odnosa s javnošću. Prema rečima kosultanta
za odnose s javnošću Hauarda V. Čejsa, koji je 1976. godine uveo upravljanje
problemima kao deo odnosa s javnošću, ono uključuje: indetifikovanje problema,
njihovo analiziranje, određivanje prioriteta, odabir programske strategije,
sprovođenje adekvatnih radnji, vođenje komunikacije i procenjivanje efikasnosti
svih ovih radnji. On je rekao da proces upravljanja problemima ’’dovodi u
harmoniju principe, politiku i delovanje jedne korporacije sa stvarnim
zahtevima politizovane ekonomije’’.
Mada se na
upravljanje problemima u početku gledalo kao na novi pristup koji će ljudima
koji se bave ovim poslom obezbediti novi status, mnogi stručnjaci iz ove
oblasti ne smatraju ga ništa drugačijim od onoga čime se već bave. Drugi
izražavaju zabrinutost da sam tretmin navodi na nešto neprihvatljivo i
nemoguće, jer kreira viziju manipulisanja, odnosno da jedna organizacija može
da ’’upravlja’’ glavnim javnim pitanjima i problemima. Mnoge velike korporacije
stvorile su odeljenja za upravljanje problemima, ili tzv. ’’odrede’’,
osnivanjem specijalizovanih odeljenja ili preimenovanjem postojećih sektora za
odnose s javnošću. Njihova briga je kako da odreaguju na javnu zabrinutost
zbog: terorizma, zatvaranja fabrika i smanjenja broja zaposlenih,
globalizacije, biotehnologije, globalnog zagreavanja, odlaganja toksičkog
otpada, plaćenje nege starih i bolesnih u domenu zdravstva, sve starije
populacije i uticaja koji korporacije imaju na politiku.
U teorijskom, iako ne
baš uvek u administrativnom smislu, upravljanje problemima spada u deo funkcije
koju obavljaju odnosi s javnošću. Kada se na ovu oblast gleda kao na
komunikaciju kojoj je cilj da utiče samo na javnu politiku, onda ona postaje
element taktičkog odlučivanja, a ne strategijskog planiranja u jednoj
organizaciji.
Posted to Generalna
10/12/2011
Edit
Normal
0
Odnosi s investitorima predstavljaju specijalizovani
segment delovanja odnosa s javnošću u korporacijama čiji je zadatak
uspostavljanje i održavanje odnosa sa akcionarima i drugim članovima
finansijske zajednice radi postizanja maksimalne tržišne vrednosti.
Poznati pod nazivom
IR ili ’’finansijski odnosi’’, odnosi sa investitorima predstavljaju još jedan
specijalizovan segment delovanja odnosa s javnošću u korporacijama u javnom
vlasništvu. Stručnjaci za odnose sa investitorima rade da bi uvećali vrednost
kompanijskih akcija, osnažili poverenje deoničara i tako smanjili cenu
kapitala, a svoje akcije učinili primamljivim za pojedinačne investitore,
finansijske analitičare i institucionalne investitore.
Stručnjaci za odnose
sa investitorima brinu da akcionari budu dobro informisani, ali i da ostanu
lojalni kompaniji, kako bi se obezbedila poštena procena njenih vrednosnih
papira. Ovaj posao podrazumeva praćenje tržišnih trendova, pružanje podataka
finansijskoj javnosti, davanje konsultacija upravi i odgovaranje na zahteve za
davanje finsnsijskih podataka. Godišnji izveštaji, izveštaji o zaradi poslati
imejlom i pravljenje internet stranica na kojima se prezentuju svi podaci
vezani za finansije korporacije, predstavljaju glavne strategije kojima se
pravovremene informacije pružaju analitičarima, investitorima i novinarima koji
izveštavaju o finansijama.
Posted to Generalna
10/12/2011
Edit
Normal
0
Lobiranje predstavlja specijalizovani segment odnosa s
javnošću koji teži uspostavljanju i negovanju veza sa vlašću, da bi se uticalo
na zakonodavstvo i propise.
Lobiranje je još
specijalizovaniji, ali i mnogo kritikovaniji segment odnosa s javnošću.
Lobiranjem se nastoji da se ostvari uticaj na zakonodavne i regulatorne odluke
koje donosi vlada. Tipičan oblik u kome se lobiranje pojavljuje jeste otvoreno
zagovaranje određenih stanovišta u pitanjima javne politike.
Lobisti su obično bivši
advokati sa dobrim vezama, vladini službenici, važni članovi tima izabranih
funkcionera ili drugi insajderi koji imaju dobre veze sa važnim vladinim
službenicima.
Broj lobista
poslednjih godina drastično se povećao. Jedan registar navodi više od 3 000
firmi i 32 000 registrovanih pojedinaca koji zastupaju više od 29 000 domaćih i
stranih preduzeća, firmi, sindikata, udruženja i ostalih grupa.
Lobiranje mora biti
tesno koordinisano sa ostalim delatnostima u okviru odnosa s javnošću,
usmerenim na one slojeve javnosti koji nisu na vlasti. Uspostavlja se
sofisticirana komunikacija da bi se mobilisali istomišljenici, tako da njihov
glas čuju zakonodavci i vladini zvaničnici. Kompjuterizovane mejling liste,
brzi štampači i softver za individualizaciju pisma mogu stvoriti brdo pošte,
gomilu faksova, telefonskih poziva i ličnih poseta samih birača. Spiskovi sa
odabranim adresama, kompjuterske njuz grupe, forumi i blogovi, kao i slanje
džank faksova predstavljaju još brži način mobilisanja birača.
Navođenje najširih
slojeva stanovništva da pokažu interesovanje za određeni problem naziva se i
’’lobiranje širokim narodnim masama’’, i predstavlja deo mnogih radnji koje se
preduzimaju u okviru odnosa s javnošću kako bi uticali na javnu politiku.
Uspeh ili neuspeh
lobista delimično zavisi od njihovih PR veština, njihove sposobnosti da stvore
i prezentuju ideje na ubedljiv način svima, od vladinih zvaničnika, preko
najširih slojeva društva do svojih klijenata. Pored ovih sposobnosti, potrebno
je i detaljno poznavanje funkcionisanja vlasti, zakonodavnih procesa, zatim
poznavanje javne politike i procesa stvaranja javnog mnjenja. Stereotipne slike
insajdera sa cigarom u ustima, koji isporučuje svežnjeve novca, više se ne
odnose na lobiste i njihov posao: U stvari, lobisti provode mnogo više vremena
u prikupljanju informacija od vlasti nego u prenošenju informacija vlastima,
jer čvrste taktike, strategije i pozicije lobiranja u velikoj meri zavise od jake
baze podataka.
Posted to Generalna
10/12/2011
Edit
Normal
0
Posao agenta za štampu je stvaranje priča i događaja
vrednih pojavljivanja u vestima da bi se privukla pažnja medija, a time i
interesovanje javnosti.
Agenti za štampu
pokušavaju da privuku pažnju različitih javnosti pre nego da zadobiju njihovo
razumevanje. Publicitet je njihova glavna strategija. Oni svoj pristup baziraju
na teoriji pravljenja plana rada, koja kaže da obim zastupljenosti u mas –
medijima određuje relativnu važnost tema i ljudi koji se nalaze u fokusu
javnosti. Oni privlače pažnju kroz poslove agenta za štampu.
Agenti za štampu i
njihove aktivnosti igraju ključnu ulogu u diskografskim kućama, cirkusima,
turističkim atrakcijama, filmskim studijima, televiziji, koncertima i
kompanijama koje vode ’’medijski interesantne osobe’’. Poslovi agenta za štampu
su od suštinske važnosti tokom političkih kampanja i konvencija političkih
partija, jer one nastoje da izgrade naširoko prepoznatljivo ime i da privuku
brojnu publiku putem javnog prikazivanja kroz medije.
Zarada jedne muzičke grupe
podjednako je rezultat znanja i veštine njihovog agenta za štampu koliko i
njihovog muzičkog kvaliteta. Pojavljivanje nekog gosta u poznatom tok – šou,
koji može da postane odskočna daska za njegovu karijeru, više odražava
sposobnost agenta za štampu nego talenat samog gosta. Na isti način, dobar
agent za štampu može novi klub ili restoran da pretvori u ’’mesto u trendu’’,
čak i pre nego što je ijedan gost imao priliku da upozna ambijent, kuhinju i
zabavu koju nudi to mesto.
Postoje stalno zaposleni
agenti za štampu, ili publicisti koji rade za poznate ličnosti, ali većina PR
stručnjaka koristila je taktiku pres agenata u nekom momentu u svojoj karijeri,
da bi pažnju medija usmerili na svoje klijente, siljeve ili organizacije.
Zabuna nastaje kada
agenti za štampu svoju delatnosti opisuju kao ’’odnose s javnošću’’ ili kada
svojim agencijama daju prestižna, ali neprecizna imena.
Posted to Generalna
10/07/2011
Edit
Normal
0
Javni poslovi predstavljaju specijalizovani deo odnosa
s javnošća, čija je svrha izgradnja i negovanje veza i odnosa između vladajućih
političkih struktura i lokalne društvene zajednice, a osnovni cilj im je da
utiču na javnu politiku.
Vojne službe, mnoge
vladine agencije i neke korporacije koriste naziv ’’javni poslovi’’ umesto
termina odnosa s javnošću. U vojsci i vladinim agencijama ovaj naziv datira još
od 1913. godine, kada je u Donjem domu Kongresa donet Džilet amandman na Zakon
o odvajanju sredstava. U ovom amadmanu stoji da federalne agencije ne mogu da
troše novac na publicitet, osim ukoliko to Kongres posebno ne odobri.
U korporacijama se,
po pravilu, ’’javni poslovi’’ odnose na nastojanje da se izgrade odnosi s
javnošću vezani za javnu politiku i ’’funkcionisanje korporacije kao člana
društvene zajednice’’. Specijalisti za korporacijske javne poslove služe kao
veza sa delovima vlade, sprovode programe za unapređenje društvene zajednice u
kojoj funkcionišu, ohrabruju političku angažovanost, organizuju donatorske
kampanje i glasanje, i na volonterskoj bazi nude svoje usluge za potrebe kako
dobrotvornih, tako i svih onih organizacija koje se bave unaprađenjem te
društvene zajednice.
Konsultanske firme za
odnose s javnošću koriste naziv ’’javni poslovi’’ za lobiranje i za odnose sa
vladom koji imaju uticaja na javnu politiku.
Jedan stručnjak za
javne poslove nedavno je razjasnio vezu koja postoji između odnosa s javnošću i
javnih poslova, sledećim rečima: ’’Javni poslovi odnose se na one aktivnosti
odnosa s javnošću koje su usmerene na javnu politiku i na javnosti koje imaju
uticaja na tu politiku’’.
Rastuće interesovanje
za javne poslove dešava se istovremeno sa potresima u vladi, promenama u načinu
komunikacije, davanju veće važnosti državnoj i lokalnoj upravi i nastajanjem
složenijih propisa. Na primer, ograničenost trajanja mandata, koji su uvedeni
izabranim zvaničnicima, kao i nezadovoljstvo glasača ljudima na vlasti,
rezultovali su do sada nezabeleženo velikim brojem smena na svim nivoima vlasti.
Posted to Generalna
10/07/2011
Edit